Phishing preko Facebook Community stranice?

U nedjelju, 18.decembra, oko 19 časova dobila sam na stranicu kojoj sam editor notifikaciju sa fejsbuk stranice "Safety Page", odakle su se slale notifikacije raznim stranicama sa teritorije Srbije i Crne gore, ne profilima, već stranicama tipa “Page”  o tome kako će fejsbuk nalog biti blokiran, ako se ne potvrde kredencijali.

Poruka je izgledala ovako:

Odnosno, kad se otvori: (malo neobično ovo "a" u Safety, zar ne?)

Klikom na link dolazi se do naizgled regularne Facebook stranice podrške   https://www.business.facebook.com/ zapravo to je „community stranica“ visokog kredibiliteta,
(i to je ono što najviše buni, mada postoji i legitimna,  koju kontroliše kompanija Facebook  https://www.facebook.com/business/ ) ,
gdje se u zapisu tipa "Note" kaže da je nalog prijavljen zbog narušavanja politike i pravila fejsbuka, i da će biti ugašen ukoliko se ne „oporavi“ u roku 24 sata, pa onda opet ide link.
Definitivno, sve poslate notifikacije raznim stranicama se usmjeravaju ovamo.

Prvi je problem, ako je prijavljeno zbog sadržaja, zašto onda nije naveden taj sadržaj? I zašto se traži da se oporavi „account“ , kad se radi o stranici koju administrira neko sa ličnim nalogom.
Notifikacija je stigla na stranicu ("page"), a ne na lični profil,  i dobiju je svi administratori i editori te stranice, što znači da svaki može da se "upeca" i ostavi podatke - negdje.

Klikom na link stvari postaju jasnije:

Ovo je mjesto  gdje nipošto ne želite da se prijavite:

Odnosno:

Upisivanjem neke nepostojeće adrese:

Otvara se sledeća strana, i traži se, naravno, broj kreditne kartice, kao podatak za autentifikaciju :):

E sad, kako je napadač sa stranice facebook zajednice https://business.facebook.com/   uspio da objavi legalan link na phishing http://reprt-cust-recvery.esy.es/  i meni ostaje tajna.
Izgleda da je slaba kontrola ko tu šta može da objavi.

Jedini odgovor je da je zloupotrebljena stranica Facebook zajednice, što je vrlo neozbiljno. I zašto su se obrušili na stranice iz Srbije i Crne Gore?

Evo, ovo je prikaz jednog klasičnog phishing algoritma.

Kad budu prijavljeni, i kad im se blokiraju ove stranice, oni će otvoriti novi, i tako u nedogled... vremena imaju, model imaju, a i sjede vjerovatno u nekoj od zemalja gdje se ovo ne kažnjava ...

Zato, oprez: Regularni sajtovi vam nikad, ali NIKAD neće tražiti da se registrujete na nekom sajtu van njihovog domena, i definitivno NIKAD broj kreditne kartice za verifikaciju naloga.

DDoS ponovo napada ili zašto je u petak pao Twitter?

Oktobar je bio mjesec DDoS-a. Taman kad se činilo se da će se ovaj napad povući pred agresivnijim i isplativijim ransomverom i polako otići u tehnološku istoriju ( jer mu motiv nije bio novac, i ne obezbjeđuje brzu i laku zaradu), u junu ove godine pojavila se serija DDoS napada na institucije finansijskog sektora, centralne i poslovne banke. Vraćanjem DDoSa u fokus postalo jasno da ovo više nisu napadi sa samo jednim ciljem: oboriti nekome sajt i onesposobiti servise, već da se često dešava i da je DDoS samo paravan za upad u sistem „na zadnja vrata“ (dok se domaćini bave podizanjem sajta)  i krađu podataka, a zatim i iznuđivanje novca.

fotografija preuzeta sa crebsonsecurity.com

Šta je DDoS? Najkraće rečeno, to je organizovana mreža (botnet) računara (botovi), koji i ne moraju znati da su u mreži što znači može biti bilo koji računar na svijetu, dovoljno da mu se na prevaru ubaci komadić koda, i koji organizovano i istovremeno napadaju (šalju zahtjev) na određenu adresu, odnosno servis. Kad je taj napad dovoljno velik, servis ne može izdržati toliko zahtjeva, tj. ne može dovoljno brzo generisati odgovore, servis pada. Šta je to dovoljno veliki broj zahtjeva? Pa, recimo da su to napadi (istovremeni zahtjevi prema serveru) intenziteta od nekoliko Gbps. Botnet može imati 100, ali i 50.000 računara "na zadatku". 

Postoje uređaji kojima se može braniti od DDoS napada, ali njihovi dometi su uglavnom od jednog do nekoliko desetina Gbps, (računalo se da je 10Gbps sasvim respektabilna granica zaštite), tako da je septembarski napad kojim je oboren sajt kompanije Krebson Security od 629 Gbps zapravo bio neodbranjiv.

Taj, kao i najnovija serija velikih DDoS napada, koji su premašili intenzitet onog na Krebson, pokazao je još jednu važnu stvar: da treba pod hitno inovirati definiciju DDoS-a.

Dakle, botnet nije mreža računara, već uređaja sa IP adresom. Bot može biti bilo šta što ima IP adresu (IoT) i neki, makar i najprimitivniji softver. Malver pod nazivom Mirai je jednostavan kod koji može da se pokrene bukvalno na svakoj stvari povezanoj na Internet. Dokazano. Više puta u posljednjih mjesec dana.

Moja prva misao kad sam za vikend čula za napad na DNS provajder Dyn, što je uzrokovalo pad Twittera, Netflixa i još nekoliko svjetski poznatih servisa je da to nije djelo hakera. (Skromno dodajem, Džon Mekafi dijeli moje mišljenje).  Američka administracija brzo se oglasila da se ne radi o državno vođenom napadu, već je to djelo vandala, a budući da im se baš nije povjerovalo, onda se kao država koja stoji iza toga označila – Sjeverna Koreja.

Bilo kako bilo, ipak mislim da je ovo bila jedna vaspitna ćuška IoT tehnologiji, tj.  proizvođačima uređaja koji se kače na Internet, da malo uspore i da bolje zaštite svoje proizvode. Jer, s obzirom na rizike IoT  na koje se upozoravalo, a proizvođači se oglušili, morala se napraviti jedna javna provjera ranjivosti. Nije čak bila ni teška za izvesti, vrata IoT svijeta nisu bila zaključana.

Nakon ovoga, današnja vijest je da kineska kompanija Hangzhou Xiongmai, povlači sa tržišta milione sigurnosnih kamera prodatih u SAD, jer se ispostavilo da je njihov softver za povezivanje sa uređajem za snimanje i čuvanje zaražen Mirai virusom. Za očekivati je da se u danima koji dolaze objelodani još ovakvih proizvoda, ali vrlo vjerovatno i ponovi još ovakvih i sličnih napada. 

Pokemon, Oops!

Od svoje pojave, igrica Pokemon Go, ima vrlo ozbiljnih “sudara” sa bezbjednošću i privatnošću, od kojih neki i nisu sasvim “virtuelni”.

 foto izvor:gameranx

Ne bih nikom da kvarim zabavu, ali koliko se svijet usijao ovih dana oko jurenja Pokemona, toliko su se i mejl inboksi nas koji se bavimo bezbjednošću usijali od upozorenja.

Dakle, svjetski  hit, igrica Pokemon Go ima i svoju drugu stranu, i mislim da je bitno znati je.

Nova pomama desila se u vidu smartfon aplikacije jedne od virtuelih stvarnosti, tzv “augmented reality” aplikacije zvane Pokemon Go!  Radi se o lokacijski osjetljivoj, geo-keširanoj  igrici, što znači da se koriste stvarne lokacije.

Stvar je u  tome da igrica šalje ljude na ulicu, da pokušaju da uhvate virtuelno stvorenje, Pokemona, na stvarnim lokacijama (zvanim Pokestops), a onda uhvaćenog Pokemona mogu da treniraju za “borbu”, ali i trguju sa njim.

Pretpostavljate na šta to liči: ko ne vjeruje neka izađe na Knez Mihajlovu, ili neku vama najbližu frekventnu ulicu. Ako vidite gužvu na nekom mjestu i puno ljudi koji zure u telefone – tu se pojavio Pokemon.

Mnogo riskantnija situacija je kad se Pokemoni hvataju vozeći automobil, ali izgleda da je i to počelo. Sinoć sam vozila iza mladića koji je vrludao kroz sve tri trake buljeći u telefon, na Bulevaru pored Juge.

Već se čini dovoljno uvrnuto? Čitajte dalje, ovo je još uvijek zabavni dio. Najluđe tek dolazi.

Vrtoglavi uspon ove igrice i njeno brzo širenje planetom nose i svoje rizike: Čim se pojavila, igrica Pokemon Go, imala je vrlo ozbiljnih “sudara” sa bezbjednošću i privatnošću, od kojih neki i nisu sasvim “virtuelni”.

Prvo: Pljačka

U ovoj igri, igrači se mogu sresti u stvarnom životu, na stvarnoj  lokaciji Pokestop, i organizovati “borbu” svojih Pokemona.  Pljačkaši koriste ovu opciju da ljude bukvalno “odvuku” iz stana ili automobila i ostave ih praznim, dok džeparoši to koriste da naprave vještačku gužvu ljudi fokusiranih na nešto drugo, što im olakšava posao. Policija u SAD već ima dosta posla ove vrste.

Naravno, tu su i sve ostale varijante koje neko može iskoristiti znajući vašu stvarnu lokaciju.

Drugo: Problem prijave preko Google naloga

Stručnjaci već danima upozoravaju na ozbiljne bezbjednosne propuste ukoliko se na igricu prijavljujete sa svog Google ili Apple naloga. Bezbjednosni propusti omogućuju da vaš nalog bude otvoren zlonamjernim napadačima.

Treće: Aplikacje zaražene Trojancima

Budući da originalna verzija igre nije dostupna svuda u svijetu, hakeri su se brzo (u roku od 72 sata od prve pojave igrice na Play Storu) dosjetili da u oficijelnu verziju podmetnu virus trojanac, te da ponude to kao pravu verziju igrice nekim drugim kanalima distribucije za sve one koji je ne mogu naći na Play Store lokaciji. Ovaj trojanac je urađen tako da omogući pristup alatu  DroidJack – poznatom i kao  SandroRAT, što napadaču daje mogućnost da preuzme potpunu kontrolu nad telefonom žrtve. Najgore je što se na raznim gejmerskim forumima daju uputstva kako instalirati igricu upravo sa takvih “trećih” lokacija, koje distribuiraju upravo ovu, zaraženu verziju.

Posebno je opasno ukoliko se zaraženi telefon nalazi u korporativnoj mreži ili se sa njega pristupa poslovnim podacima, jer kontrola nad telefonom preko alata DroidRack podrazumjeva i pristup mrežnim uređajima.

Za provjeru, idite u Settings->Apps->PokemonGo i provjerite odobrenja. Ukoliko aplikacija traži nešto od sljedećeg: direktno pozivanje telefonskih brojeve, čitanje SMS poruka, snimanje zvuka, čitanje istorije pretraživanja, modifikovanje i čitanje kontakata, čitanje i ispisivanje istorije poziva i promjena parametara mreže - momentalno je deinstalirajte!
Drugi način (za one nepredne) je da uporedite SHA-1 hash na vašoj igrici sa onim na zvaničnoj. Hash je dugački niz znakova dobijen iz sadržaja fajla, i ukoliko je sadržaj izmijenjen i samo u jednom bitu, hash neće biti isti.

Četvrto, ali takođe važno je psihološki uticaj ove igrice. Virtuelne stvarnosti, pogotovo za djecu i adolescente mogu biti opasne, i granica je tanka. Ukoliko se sve dešava u realnom vremenu i na stvarnim lokacijama, te dovodi do stvarnih susreta sa, do tada nepoznatim ljudima, izazovi su još veći. O ovome u nekom od narednih tekstova ...

Muzej malvera

Ne dirajte eksponate! Šalimo se, možete ih preuzeti, sad su bezopasni.

Muzej malvera? Da, baš tako. Ako ste “ajtijevac” nostalgičar, u ovom muzeju možete pronaći malvere koji su “harali” osamdesetih i devedesetih.  Kako naivno i skoro romantično izgledaju danas te poruke koje su iskakale na ekranima prije 30-ak godina, u poređenju sa današnjim ransomver animacijama .

Muzej nudi i emulacije, svaki od ovih malvera očišćen je od destruktivnih komponenti ostavljena je samo animacija i poruka.

MUZEJ MALVERA

Ovo je smislio jedan  IT bezbednjak, Mikko Hypponen, a malveri su uglavnom djela „angažovanih umjetnika“ i znatiželjnih dječaka, i najviše ih je pisano za DOS.

Jason Scott, kustos ovog muzeja naglašava upravo razliku između tadašnjih, uglavnom društveno angažovanih, i današnjih – kriminalnih i špijunskih malvera. Za njega je ovaj muzej kao povratak u djetinjstvo, u vrijeme igrica i crtanih junaka, u vrijeme odrastanja i prvih psihodeličnih iskustava.

Ali, ne misle svi tako:

Od lansiranja ovog muzeja, iako ima nespornu popularnost, prate ga i kontroverze.  Ira Vinkler , predsednik Secure Mentem  kaže: „ Ovo je glupa ideja. Prvo, mnogi pisci virusa radili su to u svoje ego svrhe. Ovim ih se samo nagrađuje za štetu koju izazivaju, a može i da podstakne nove ljude da pišu nove viruse, samo da bi postali besmrtni na ovom sajtu."

Mnogi veterani IT bezbednosti se slažu sa Irom: Ne treba popularizovati malver, jer to može biti opasno na duže staze. Iako danas gledajući ovi DOS virusi izgledaju bezopasno, čak i simpatično, u vrijeme kad su lansirani zadavali su velike glavobolje i srčane udare vlasnicima zaraženih PC računara.

U svakom slučaju, plan je da se ovaj muzej zatvori kad dostigne milion pregleda ( što je uskoro!), jer je to dovoljno da se vidi koji su virusi po broju preuzimanja bili popularniji od ostalih. Već se sad vidi da na popularnost utiče prvenstveno vizuelni efekat i poruka, tako da kreator, Mikko Hypponen, time zatvara usta svojim kritičarima. Nakon četvrt vijeka sakupljanja eksponata, on kaže:

"Mnogi autori virusa stare škole koristili su svoje viruse kao sredstvo izražavanja. Zato smo dobili sve te interesantne vizuelne prikaze - izraze. Neki bi to nazvali umjetnošću. Sve moje kolege se slažu u tome da ovu umjetnost - kao i svaki drugi vid umjetnosti - treba sačuvati. I to je ono što mi radimo."

Ovdje možete pogledati 10 najpopularnijih eksponata, sa objašnjenjima.

Izvor: http://www.networkworld.com

jedan od najpopularnijih, Coffee Shop iz 1992

Malvertising - šta čuči u reklami ?

Korisnici Interneta svakodnevno su izloženi novim pretnjama. To ne znači da je Internet opasno mjesto,  (mada može da bude), već da treba podizati svijest o pretnjama i opasnostima.

Najnovija se zove “Malvertajzing” ( eng. malvertising) , i prisutna je u svakodnevnom korišćenju Interneta. Radi se o naizgled reklamnom oglasu, koji je zapravo kontrolisan od kriminalnih grupa i koji ima potencijal da inficira personalne ili kompanijske računare.

To može biti oglas na bilo kom sajtu - često baš na onima koje posjećujete kao dio vašeg svakodnevnog korišćenja Interneta. Da  je ovo rastući problem dokazano je i u nedavnom izvještaju američkog Senata gdje je uspostavljeno i specijalno tijelo pod nazivom  Trust In Ads za kontrolu reklama na Internetu.

Dok je  tehnologija koja se koristi u pozadini veoma napredna, način na koji se predstavlja potencijalnoj žrtvi je jednostavan.  Na prvi pogled,  oglas izgleda isto kao i svaki drugi, ali je postavljen od strane kriminalaca. Bez vašeg znanja mali dio koda sakriven  duboko u oglas čini da vaš računar uspostavi vezu sa udaljenim  serverima. Tamo zatim prikupljaju detalje o vašem računaru i vrše analizu, prije nego što odaberu  koji dio malvera da vam se pošalje. Za to ne treba novi prozor pretraživača i vi nećete ništa znati o tim akcijama u pozadini.

Prvi znak se najčešće pojavi  kada je malver već instaliran i počinju pretnje, traži se novac za uklanjanje virusa, lažne forme za unos  broja računa, kartice i slično.

Danas je uobičajena praksa da preduzeća prepuste reklamiranje na sajtovima trećoj strani, specijalizovanim agencijama. Tu su i firme koje preprodaju prostor  i obezbjeđuju softver koji omogućava ljudima da postave svoje vlastite reklame, što je najčešće istaknuto  kao ponuda za malu sumu novca ili licitaciju sa desne strane,  gdje najviše upada u oči.

Ovo često predstavlja slabu tačku, i sajber kriminalci imaju brojne pametne načine za ubacivanje svoje zlonamjerne reklame u ovoj self-service platformi.  Jednom postavljeno, sve što treba da urade je da podese cijenu oglašavanja i  da se takmiče sa legitimnim oglašivačima, i tako puste malver uživo.

Ljudi su danas sve više  svjesni  i prepoznaju pojave na Internetu  koje izgledaju "pogrešno",  bilo da se radi o nekom čudnom linku, neobičnom zahtjevu  da preuzmete neke  programe ili poruke na ( obično društvenim i multimedijalnim) sajtovima,  melodije za alarm zvona na telefonu itd.  

Stvarna opasnost od malvertajzinga  je upravo u tome što  korisnikovo rasuđivanje ovdje nema nikakvog uticaja. Naprosto, ne morate da kliknete ništa, da posjetite nikakav sajt, da pratite bilo kakav link.

Umjesto toga, idete na sajt u koji  imate povjerenja (vijesti koje redovno čitate ili slično), a desi se tajno  injektiranje malicioznog  softvera na vaš računar. To znači da se infekcija može desiti i  samo od pregleda jutarnjih  naslova ili posjete profilu na društvenim mrežama.

Lično sam dva puta imala slučaj ovakve vrste infekcije,oba puta na sajtovima informativnih portala i oba puta se radilo o pretraživačkim programima  koji se postave kao home-page u sve pretraživače, u trenutku, bez klika na bilo šta. Zato je jako važno znati koji je difoltni pretraživač, i odmah reagovati ako se u prozoru pojavi nešto drugo.

U mom slučaju to su bili DeltaHomes i  iStartSurf virusi, nije ih uklanjao antivirus program, i morala sam ručno da ih uklanjam iz setovanja pretraživača, iz registara , prečica, startap fajlova …

Postoji još nekoliko nekoliko stvari koje ljudi mogu da urade kako bi se smanjio rizik da budu zaraženi od strane malvertajzinga:

-  podsjetnici na pretraživačima da se ažuriraju, Flash, Java itd…  Nemojte ih ignorisati!

-  pokrenuti neki od specijalizovanih programa  (ja koristim MalwarebytesAnti-Exploit)

-  programi koji blokiraju reklame takođe mogu da mogu da pomognu

Bezbjedno surfovanje!

Predlog za čitanje: LINK

Životni ciklus APT napada

Jedna od najčešće pominjanih pretnji za bezbjednost informacija unutar organizacije su takozvani APT (eng. Advanced Persistent Threat), za sada bez dobrog prevoda, uglavnom radi se o napadu koji nije momentalan već predstavlja perzistentnu pretnju za informacioni sistem. O tome sam već pisala prošle godine ovdje, ali budući da se radi o važnoj temi, ovaj put ću obraditi anatomiju jednog ovakvog napada.

APT su dizajnirani da pristupe mreži, prikupljaju podatke i tajno „posmatraju“ targetirani sistem u dužem vremenskom periodu. Karakteristično je da su ovakvi napadi usmjereni upravo protiv specifičnih državnih, obavještajnih i finansijskih organizacija, odnosno tamo gdje se radi sa puno ličnih i finansijskih podataka. Kradu se podaci od vrednosti kao što su intelektualna imovina, elektronski novac, personalni podaci.

Termin „Advanced“  označava sofisticirane tehnike koje koriste malvere i poznate ranjivosti da pristupe unutar sistema. „Persistent“ znači da postoji proces ili komanda unutar sistema, koji u kontinuitetu monitorišu i prikupljaju podatke sa specifične lokacije. Pretnja, odnosno „Threat“  je indikator prisustva ljudskog faktora u organizaciji samog napada. 

U osnovi, APT je napad na mrežu. Autorizovana osoba (ili neko ko sebi na neki način ostvari autorizovan pristup)  obezbijedi da komad malicioznog koda pristupi mreži i ostane tu dok ne otvori „zadnja vrata“ ( eng.back door), kroz koji se dozvoli pristup napadaču, prikupe se potrebni podaci i napusti se sistem. Sve ovo govori da APT može ostati neprimjećen – dok se ne uoči počinjena šteta, kad je već kasno.

Na primjer, u 2006. prijavljen je jedan APT napad, dok je u 2014 bilo preko 50 prijavljenih, utvrđenih i dokumentovanih APT (izvor: APTnotes.) Ova vrsta napada se razvija i postaje sve više i više sofisticirana, u smislu da se teško ili nikako otkriva putem tradicionalnih mjera bezbjednosti. Štaviše, savremeni APT napadi su karakteristični i po tome da po inicijalnom prikupljanju podataka ne napuštaju nužno napadnuti sistem, već ponekad tu ostaju konstantno prateći aktivnosti, i istovremeno mijenjajući svoj kod, čineći se težim za pronalaženje ( obfuskacija, Polimorfizam)

Mnogi APT napadi dizajnirani su tako da koriste takozvane „ZeroDay“ ranjivosti . Najpoznatiji takav napad u 2014. Je bio onaj koji je oskoristio ranjivost Internet Explorera (CVE-2014-1776), koja se sastoji od phishing e-pošte poslate na ciljane grupe ljudi iz sektora odbrane,  energetike i istraživačkih univerziteta. Ta phishing e-pošta sadrži link koji vodi do zlonamernih sajtova koji hostuju zero-day zlonamjerni kod.

Oni su poslali veliki broj poruka širem skupu ciljeva, pokušavajući da zaraze što više krajnjih tačaka prije nego što zakrpa bude objavljena.  Napadači su  takođe svakodnevno obnavljali  šablon i teme mejla da zadrže kampanju "svježom" i  izbjegnu detekciju od strane spam pravila formiranog na bazi prethodnih poruka.

FireEye uvodi pojam „kill chain“ , koji postaje opšteprihvaćen za opisivanje životnog ciklusa APT napada.

Očigledno je da se radi o lancu brižljivo planiranih i izučenih koraka, koji uključuju izradu skice infrastrukture organizacije targetiranog  sistema, pripremu zlonamjernih programa, napade socijalnim inženjeringom i načine neotkrivenog prikupljanja podataka. Lanac se može posmatrati kao niz koraka:

1.       Izbor cilja

Napadač analizira potencijalne mete, i prikuplja se što je više moguće podataka o njihovim poslovima i informacijama koje imaju. Koristi se socijalni inženjering, društvene mreže, sajtovi, kontakt sa zaposlenima …

2.       Prikupljanje informacija

Nakon što se odredi meta, prikupljaju se informacije o konkretnoj infrastrukturi žrtve, da bi se odredio način pristupa i organizacija budućih koraka

3.       Tačka ulaska

Na osnovu podataka prikupljenih o sistemu, kao i primjenjenim mjerama zaštiote, napadač istražuje način kako da „uđe“ u sistem. Obično je to iskorištavanje neke ranjivosti sistema, najčešće pretraživača, ili samog MS Office paketa.

4.       Postavljanje malvera na targetiranu mašinu

Nakon što je iskorištena ranjivost, i maliciozni kod našao put do targetirane mašine,  on se koristi da otvori „back doors“ za ozbiljniji program, koji će omogućiti daljinsko upravljanje, eskalaciju privilegija i prikupljanje podataka.

5.       Eskalacija privilegija

Napadač najprije definiše privilegovani pristup, a onda ta prava ukrade( Keylogger, ARP spoofing i slični alati )i dodijeli inače neprivilegovanom korisniku koji će u ovom slučaju, ne znajući, raditi za njega.

6.       „Command and Control “ komunikacija

Ovo je zapravo komunikacija između pravog napadača, i korisnika računara koji, ne znajući, izvršava maliciozne radnje. Ovo je zapravo metodologija rada bilo koje botnet mreže

7.       Bočno kretanje kroz mrežu

Osim što prikuplja podatke sa jednog mjesta, napadač takođe vrši radnje skrivanja, postavlja nove maliciozne instance u mreži, pravi nove botove, premješta se, čime povećava polje djelovanja, i istovremeno smanjuje vjerovatnoću da bude otkriven.

8.       Otkrivanje interesantnih lokacija na opremi

Razne vrste skeniranja portova i analiza mrežnog saobraćaja koriste se u otkrivanju interesantnih lokacija u mreži sa kojih se mogu prikupljati podaci.

9.       Prikupljanje  podataka

Ovo je ključni proces za napadača, trenutak kad se iz mreže žrtve iznose ukradeni podaci. Obično se prije prenosa prikupljeni podaci arhiviraju, kompresuju i enkriptuju .  Za sve ovo na mašinu žrtve se postavljaju alati (najčešće opet  kao dio koda u legalne procese), kao i alati koji obezbjeđuju  da se iznošenje podataka ne odrazi kao primjetno povećanje saobraćaja.

10.   Sakrivanje tragova

Nakon što je prikupio podatke, napadač uklanja sve dokaze svog prisustva na sistemu koji bi ga kasnije mogli optužiti, kad se ukradeni podaci iskoriste za pridobijanje koristi.

Načini za korišćenje ukradenih podataka su obično:

-          Prodaja podataka

-          Ucjena pretnjom da će se podaci objaviti

-          Zahtijevanje otkupnine od vlasnika podataka

Targetirani APT napadi uglavnom prolaze neopaženi  pored tradicionalnih bezbjednosnih  kontrola.  Najčešće ni zaposleni u oblasti bezbjednosti ne povjeruju kad im se saopšti da su napadnuti.  Tajna uspjeha APT napada je u njihovoj sporosti i dobrom planiranju. Tačka na koju se jedino može uticati da se oni spriječe je upravo svjesnost zaposlenih da ne budu iskorišteni u socijalnom inženjeringu kao ona tačka u kojoj će se „otvoriti vrata“ zlonamjernom softveru.

Odbrana od APT može se sprovoditi pažljivom detekcijom i analizom „u dubinu“.  U analizi mreže i eventualnom pronalaženju malvera može pomoći intenzivno praćenje mreže putem savremenih rješenja za rano otkrivanje malvera na osnovu posmatranja ponašanja u mreži i specifičnih indikatora da je neki malver instaliran na neku mašinu u mreži. Logovanje na SIEM je važno zbog obezbjeđivanja forenzičkih dokaza.

Više o anatomiji APT napada u:

http://resources.infosecinstitute.com/anatomy-of-an-apt-attack-step-by-step-approach/

Šta je ransomware ?

Ransomware (eng.) je zlonamjerni kod, malver napravljen za krađu podataka, koji iskorišćava ranjivosti Internet  pretraživača ( eng. browser), na način da napadač enkriptuje podatke žrtve, i zatim traži novac za ključ za dekripciju.

Ransomware se širi preko mejl priloga (attachments), inficiranih programa i kompromitovanih sajtova. Ransomware zlonamjerni kod je poznat i pod nazivima kriptovirus, kriptotrojan i kriptocrv.

Napadači koriste nekoliko različitih načina da izvuku novac od žrtava:

-          Nakon što žrtva otkrije da ne može da otvori fajl , prima mejl sa zahtjevom za otkup u kom će se tražiti relativno mala suma novca (oko 10e) u zamjenu za privatni ključ za enkripciju. Napadač upozorava da će, ukoliko se novac ne pošalje u zadanom vremenskom periodu, privatni ključ biti uništen, a podaci zauvijek izgubljeni

-          Žrtva je prevarena da vjeruje da je predmet istrage policije . Nakon što je obaviještena da je na njenom računaru pronađen softver bez dozvole ili nezakonit sadržaj, žrtvi se daju instrukcije kako da  plati kaznu .

-          Zlonamjerni kod krišom šifrira podatke žrtve ali ne čini ništa drugo . U ovom pristupu , otmičar podataka predviđa da će žrtva tražiti na Internetu način  kako da riješi problem i postavlja programe za čišćenje od ransomware softvera na legitimne sajtove, ali za prodaju, i tako zarađuje novac.

Da bi se zaštitili od otmice podataka, jedan od načina je redovan bekap podataka. Ako dođe do napada ne plaćati otkup . Umjesto toga , obrišite disk i vratite čiste podatake iz bekapa.

Prethodnih dana, u susjednoj Hrvatskoj je primjećena povećana aktivnost ransomware softvera (a odnosi se na čitav region, jer Internet ne poznaje granice, a naša država još nema formiran CERT pa su nam korisna upozorenja iz okruženja).

Nacionalni CERT Hrvatske je došao do saznanja da se poznati kripto ransomware širi preko web portala. Do potencijalne infekcije može doći klikom miša na reklamu (banner) koja se nalazi na web stranici portala. Postoje naznake da se moguće zaraziti se i samo posjetom web stranici portala, bez klika na reklamu. Kao što je već poznato, radi se o malveru koji po izvršavanju šifrira sadržaj na računaru (uključujući i eksterne i mrežne diskove) nakon čega napadači ucjenjuju žrtvu da otkupi ključ kojim ga je moguće dešifrovati.

Hrvatski CERT korisnike savjetuje da u slučaju zaraze, ne plaćaju otkupninu. Preporučuje se takođe redovno ažuriranje operativnog sistema, web pretraživača te Adobe Flash i Java softvera.

Na ovom LINKU  je dostupan besplatni specijalizovani alat koji može otkriti prisutnost kriptovirusa na računaru i blokirati ga.